Kada je neko bolestan i kada sa medicinskog stanovišta nema nade za oporavak, da li je dobro da mu se kaže da će umreti i početi da ga pripremamo za odlazak?
Šri Činmoj: To je veoma komplikovano pitanje; svaki slučaj mora da se posmatra izdvojeno. Većina ljudi želi da živi. Oni ne žele da umru, jer ne znaju šta je zapravo smrt. Misle da je smrt tiranin koji će ih na svaki mogući način mučiti sve dok ih konačno ne uništi. Kada je nečija karma završena i Svevišnji želi da ta osoba napusti telo, ako osoba poseduje vitalnu glad i nezadovoljene želje, iako duša takve želje nema, tad osoba želi da ostane na Zemlji. Ona ne želi da posluša Volju Svevišnjeg. Dakle, šte bi trebalo da se učini za takvu osobu? Ako joj kažete da je Bog ne želi više na Zemlji, da je u tom telu imao sva potrebna iskustva, pogrešno će vas razumeti. Reći će: "Bog ne želi da napustim ovo telo. Ti si taj koji to želi." Misliće da ste okrutni i nemilosrdni. Prema tome, ako znate da je Volja Svevišnjeg da ta osoba napusti svet, najbolje je da se u tišini obratite njenoj duši i pokušate da je inspirišete da se povinuje Volji Svevišnjeg.
Ali, ako je neko veoma duhovan i ako je istinski tragalac, on će reći svojim najbližim: "Molite se Bogu da me uzme. Moja igra na Zemlji je završena. Čitajte mi duhovne knjige, Sveto pismo, Bibliju, Gitu. Dajte da čujem samo božanske stvari koje će mi pomoći da se otisnem na svoje putovanje." U Indiji ima veoma mnogo ljudi koji, kada osete da su im dani odbrojani, kažu: "Što me pre uzme, to bolje." Kada je moja majka umirala, tokom svojih poslednjih dana neprestano je čitala Gitu sa stavom: "Ja sada idem Večnom Ocu. Pustite me da se pripremim." Pacijent ove vrste dobija više radosti ako zna i povinuje se Volji Svevišnjeg.