Postoji velika razlika izmeðu vjere i težnje. Vjera je vrlo uobičajena. Svi mi imamo vjeru. Vjera počinje u fizičkom svijetu; svaka obična osoba je ima. Vjerujemo u naše prijatelje, vjerujemo u knjige, vjerujemo u školskog učitelja - njegovo znanje i sposobnost da nas ispravno poučava. Takoðer vjerujemo i u Boga. No vjera je pasivna, dok je težnja aktivna, dinamična sila. Svi mi vjerujemo da ćemo konačno ostvariti Boga, ali sama vjera nas neće odvesti do Cilja. Za to nam je potrebna težnja. A za snažnu težnju nam je potreban duhovni Učitelj.
Ako imam prijatelja koji je dobar vozač, tada vjerujem da će me on odvesti do odredišta. Ta me vjera, meðutim, neće učiniti sposobnim da vozim poput njega. Ali ako ja zaista težim naučiti voziti, tada će me on moći podučiti, a jednoga ću dana i ja takoðer postati dobar vozač. Ista je stvar i sa duhovnim Učiteljem. Možemo imati vjeru u njegovo ostvarenje, ali moramo i težiti. Moramo se i sami potruditi. Naša težnja mora imati cilj, Cilj ostvarenja Boga. Moramo u sebi imati gorući plamen. Ako težimo, Božja će se Milost spustiti na nas i ponijeti nas prema našem Cilju.